Zlatne rezerve Švicarske: zlato Švicarske narodne banke
Zlatne rezerve Švicarske iznose 1040 tona i pripadaju Švicarskoj narodnoj banci (SNB). Zalihe su nepromijenjene od kraja 2008. U odnosu na ukupne devizne pričuve SNB-a udio zlata razmjerno je malen i iznosi oko 15 posto.
Koliko zlata ima Švicarska?
SNB drži 1040 tona zlata, uglavnom u polugama, a manjim dijelom u kovanicama. Ta se količina nije promijenila od kraja 2008. Na ljestvici World Gold Councila, uključujući MMF i ESB, Švicarska je na osmom mjestu.
To što zlato čini samo oko 15 posto pričuva posljedica je vrlo velikih deviznih zaliha SNB-a, uz koje zalihe zlata djeluju malo.
Gdje se čuva švicarsko zlato?
Prema SNB-u oko 70 posto zlata nalazi se u Švicarskoj, oko 20 posto u Bank of England u Londonu i oko 10 posto u Bank of Canada. SNB raspodjelu objašnjava time da želi imati pristup svojim pričuvama i u krizi. Decentralizirana pohrana smanjuje rizik povezan s jednom lokacijom.
To znači da je oko 312 tona švicarskog zlata pohranjeno u inozemstvu: oko 208 tona u Londonu i oko 104 tone u Kanadi. Bank of England bila je već glavno mjesto namire za prodaje zlata SNB-a. Predsjednik SNB-a Thomas Jordan prvi je put javno objavio raspodjelu u travnju 2013. Od tada se nije promijenila – za razliku od Njemačke, Austrije ili Indije, u Švicarskoj nije bilo povrata zlata.
Prodaje zlata od 2000.
Švicarski franak dugo je zakonski bio vezan uz zlato. SNB je smio kupovati ili prodavati zlato samo po službenom paritetu od 4595 CHF za kilogram – trećini tržišne cijene krajem 1990-ih. Godine 1997. stručna skupina zaključila je da pričuve u iznosu od 1300 tona zlata više nisu potrebne za monetarnu politiku.
U lipnju 1999. SNB je polovicu tadašnjih zaliha od 2590 tona proglasio nepotrebnom za monetarnu politiku. Nakon ustavne reforme iz travnja 1999. i novog Zakona o valuti iz svibnja 2000. prodaje su mogle početi. Na 1170 tona primjenjivao se Washingtonski sporazum o zlatu, koji je prodaje sudjelujućih europskih središnjih banaka ograničio na ukupno 2000 tona. Preostalih 130 tona SNB je prodao u okviru sporazuma koji je uslijedio i program završio 30. ožujka 2005. Prihod je otišao Konfederaciji i 26 kantona.
Većina prodaja namirena je preko Bank of England. U sporazumu koji je uslijedio 2009. sudjelujuće središnje banke dogovorile su da neće prodavati više od 400 tona godišnje i ne više od 2000 tona u pet godina. SNB je tada izjavio da u dogledno vrijeme ne planira daljnje prodaje. Svoje zalihe drži nepromijenjenima od kraja 2008.
Inicijativa o zlatu iz 2014.
Švicarska je 30. studenoga 2014. glasovala o narodnoj inicijativi „Spasite naše švicarsko zlato“. Ona je zahtijevala da SNB najmanje 20 posto svoje imovine drži u zlatu, da više ne smije prodavati zlato i da cijelo svoje zlato pohrani u Švicarskoj.
Savezno vijeće, Parlament i SNB protivili su se inicijativi. Birači su je odbili sa 77,3 posto glasova protiv i ni u jednom kantonu nije dobila većinu. Prema službenom rezultatu 1.974.137 glasova protiv stajalo je naspram 580.528 glasova za, uz odaziv od 49,81 posto.
Pravna osnova
Prema članku 99. Saveznog ustava SNB dio svojih valutnih pričuva drži u zlatu. Zlato dopunjuje devizna ulaganja, pričuvnu poziciju kod MMF-a i posebna prava vučenja. Inicijativa iz 2014. dodala bi u Ustav fiksnu kvotu zlata, uvela zabranu prodaje i ukinula pohranu u inozemstvu – većina je to odbila.
