Zlatne rezerve Njemačke: zlato Bundesbanka
Zlatnim rezervama Njemačke upravlja Deutsche Bundesbank: krajem 2025. iznosile su 3350 tona zlata vrijednih oko 395 milijardi eura. Time je Njemačka nakon Sjedinjenih Država drugi najveći imatelj zlata na svijetu. Zlato se čuva na tri mjesta – u Frankfurtu na Majni, u Federal Reserve Bank u New Yorku i u Bank of England u Londonu.
Koliko zlata ima Njemačka?
Prema godišnjim financijskim izvještajima Bundesbanka za 2025. njegove fizičke zalihe zlata 31. prosinca 2025. iznosile su točno 3.350.285 kilograma, odnosno oko 108 milijuna unci čistog zlata. Vrednovane po cijeni na kraju godine od 3669,106 eura za uncu, dale su bilančnu vrijednost od 395,2 milijarde eura, oko 46 posto više nego godinu ranije.
Zalihe se svake godine neznatno smanjuju jer Bundesbank po tržišnoj cijeni prodaje zlato saveznoj vladi, koja od njega kuje zlatne kovanice. U 2025. bilo je riječ o 1260 kilograma. World Gold Council krajem rujna 2026. navodi Njemačku na drugom mjestu s 3349 tona.
Skladišta: Frankfurt, New York, London
Bundesbank svake godine objavljuje popis svih svojih poluga sa skladištem, brojem poluge, masom i finoćom. Raspodjela krajem 2025.:
Vrijednost zaliha u 2025. porasla je na sva tri skladišta za nešto više od 46 posto, u skladu s rastom cijene zlata u eurima. Količine su ostale gotovo iste; samo su se u Londonu zalihe smanjile za jednu tonu na 404 tone. Prodajom zlata saveznoj vladi za zlatne kovanice Bundesbank je u 2025. ostvario 112 milijuna eura.
| Skladište | Tone | Udio | Vrijednost (mil. €) |
|---|---|---|---|
| Deutsche Bundesbank, Frankfurt | 1710 | 51,0 % | 201.727 |
| Federal Reserve Bank, New York | 1236 | 36,9 % | 145.831 |
| Bank of England, London | 404 | 12,1 % | 47.657 |
| Ukupno | 3350 | 100 % | 395.215 |
Odakle potječe njemačko zlato?
Nakon Drugoga svjetskog rata Savezna Republika više nije posjedovala zlato. Rezerve su izgrađene uglavnom u 1950-ima i 1960-ima iz izvoznih viškova. Samo je Europska platna unija, čija su se salda između 1950. i 1958. dijelom podmirivala zlatom, donijela 1584 tone. Do 1958. zalihe su već dosegnule 2345 tona, a vrhunac su dosegnule 1968. s 4033 tone.
Bundesbank je 1979. unio oko 740 tona u Europski fond za monetarnu suradnju; vraćene su 1999. Kasnije je Bundesbank prenio 232 tone Europskoj središnjoj banci. Od tada su se zalihe smanjivale samo malim prodajama saveznoj vladi za kolekcionarske kovanice.
Povrat zlata do 2017.
Bundesbank je 2013. donio novi plan skladištenja: od 2020. polovica zlata trebala je biti u Frankfurtu. Radi toga su u Frankfurt prevezene 374 tone iz Pariza i 300 tona iz New Yorka, ukupno 674 tone. Premještanje je završeno u kolovozu 2017., oko tri godine ranije nego što je planirano. Od tada u Banque de France više nema njemačkog zlata.
Svaka je poluga po dolasku u Frankfurt provjerena. Prema Bundesbanku nije bilo nepravilnosti u pogledu autentičnosti, finoće ili mase.
| Godina | iz Pariza | iz New Yorka | ukupno |
|---|---|---|---|
| 2013 | 32 | 5 | 37 |
| 2014 | 35 | 85 | 120 |
| 2015 | 111 | 99 | 210 |
| 2016 | 105 | 111 | 216 |
| 2017 | 91 | – | 91 |
Aktualna rasprava o zlatu u New Yorku
Početkom 2026. nekoliko je političara zatražilo da se i zalihe iz New Yorka vrate u Njemačku. Predsjednik Bundesbanka Joachim Nagel trenutačno ne vidi potrebu za tim. Bundesbank Fed smatra pouzdanim partnerom i navodi da redovito preispituje svoj plan skladištenja.
Pri odabiru skladišta Bundesbank, prema vlastitim navodima, odvaguje sigurnost, likvidnost i troškove. London je najveće i najlikvidnije središte trgovine zlatom na svijetu. Frankfurt ima i simboličnu važnost kao znak povjerenja.
Posebnosti
Bundesbank već nekoliko godina objavljuje popis svojih poluga. Popis sa stanjem na dan 31. prosinca 2025. sadrži oko 268.000 poluga. Za svaku polugu navodi broj poluge ili taljenja, bruto i neto masu te finoću, raščlanjeno po skladištu. Poluga od 400 unci, mase oko 12,5 kilograma, izložena je u Muzeju novca Bundesbanka u Frankfurtu.
