U povijesti se više puta događalo da je država privatnim osobama zabranila trgovinu i posjedovanje zlata, ograničila ga ili sankcionirala. S obzirom na globalne krize, ekonomisti ponovno upozoravaju na moguću zabranu zlata. No, je li takav scenarij danas doista realan i kako se investitori mogu učinkovito zaštititi?
Što zapravo znači zabrana zlata?
Pojam "zabrana zlata" često se koristi kao bauk, ali konkretan oblik može varirati. U osnovi se razlikuju dva stupnja strogoće:
- Zabrana posjedovanja i konfiskacija: Privatne osobe zakonski su obvezne predati svoje investicijsko zlato (poluge i kovanice) državi. Zauzvrat dobivaju kompenzaciju u papirnatoj valuti po tečaju koji odredi država (često umjetno niskom). Nakit i kolekcionarski novčići (numizmatika) obično su izuzeti.
- Zabrana trgovanja: Posjedovanje ostaje legalno, ali je privatno trgovanje zabranjeno. Trgovci više ne smiju prodavati zlato privatnim osobama niti ga od njih otkupljivati. To isušuje tržište.
Povijesne zabrane zlata: Pogled unatrag
Zabrane zlata nisu izum modernih teoretičara zavjere, već povijesne činjenice. Pojavljivale su se ne samo u totalitarnim režimima, već i u uspostavljenim demokracijama. Cilj je gotovo uvijek bio isti: zadržati kontrolu nad valutom i spriječiti bijeg kapitala.
SAD i „Emergency Banking Act“ (1933.)
Vjerojatno najpoznatiji primjer je Executive Order 6102 američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta. Usred Velike depresije, građani SAD-a morali su predati svoje zlato državi u roku od 14 dana po cijeni od 20,67 dolara po unci. Ubrzo nakon toga, država je devalvirala dolar i podigla cijenu zlata za međunarodne transakcije na 35 dolara – masivan dobitak za državnu blagajnu na račun štediša. Zabrana je trajala do 1974. godine.
Njemačka i Europa
U Weimarskoj Republici posjedovanje zlata ograničeno je već 1923. godine kako bi se suzbila hiperinflacija. U nacionalsocijalističkoj Njemačkoj privatno posjedovanje i trgovina zlatom bili su masovno kriminalizirani. „Devisenschutzkommandos“ (odredi za zaštitu deviza) zapljenjivali su plemenite metale. Velika Britanija je također 1966. zabranila posjedovanje više od četiri zlatnika kako bi poduprla britansku funtu.
| Zemlja | Razdoblje | Pozadina i mjere |
|---|---|---|
| Njemačka (Weimar) | od 1923. | Borba protiv hiperinflacije; prisilna zamjena deviza i plemenitih metala. |
| SAD | 1933. – 1974. | Executive Order 6102. Zabrana privatnog posjedovanja zlata (osim nakita) radi stabilizacije dolara. |
| Australija | 1959. – 1976. | Banking Act Part IV. Građani su morali mijenjati zlato za papirnati novac kako bi zaštitili nacionalnu valutu. |
| Velika Britanija | 1966. – 1979. | Exchange Control Act. Zabrana posjedovanja više od 4 zlatnika radi potpore funti. |
| Indija | 1963. – 1990. | Gold Control Act. Stroga regulacija posjedovanja i trgovine radi kontrole deficita vanjskotrgovinske bilance. |
Scenariji: Kada bi moglo doći do nove zabrane zlata?
Povijesno gledano, zabrane zlata služile su sanaciji narušenih državnih financija. Danas se suočavamo sa sličnim izazovima. Koji bi scenariji mogli izazvati takav drastičan korak?
- Dužnička zamka i kolaps valute (Euro/USD): Kada povjerenje u fiat valute kolabira, ljudi bježe u realnu imovinu. Kako bi zaustavila taj bijeg kapitala, država bi mogla zatvoriti "izlaz u nuždi: zlato".
- Uvođenje digitalnog novca središnje banke (CBDC): Digitalne valute omogućuju potpuni nadzor. Zlato je kao anonimno sredstvo plaćanja prirodni konkurent ovom sustavu i moglo bi biti proglašeno ilegalnim kako bi se iznudilo korištenje CBDC-a.
- Geopolitička eskalacija: U ratnim vremenima države često posežu za imovinom svojih građana ("izjednačavanje tereta") kako bi financirale izdatke za naoružanje.
Zamka zabrane trgovanja i rješenje: Geografska diversifikacija
Često zanemaren rizik je čista zabrana trgovanja za privatne osobe (B2C). Ako svoje zlato više ne smijete legalno prodati, a istovremeno je zabranjen izvoz preko granice, vaša je imovina u zamci. Lokalno vrijednost masovno pada jer nema legalnih kupaca – preostalo bi samo rizično crno tržište.
Zašto je pohrana izvan EU-a smislena
Kako biste izbjegli ovaj scenarij, stručnjaci preporučuju strategiju geografske diversifikacije:
- Pohrana izvan EU-a: Preporučljivo je pohraniti značajan dio zaliha zlata izvan izravnog dosega EU-a (npr. u Švicarskoj, Lihtenštajnu ili Singapuru). Zabrana zlata na razini cijele EU ili kontrole kretanja kapitala tamo se ne primjenjuju izravno. Ako trgovanje u EU bude zabranjeno, vaše zlato u inozemstvu ostaje utrživo i likvidno.
- Kod kuće samo "priručna zaliha": U vlastita četiri zida trebali biste čuvati samo male količine – takoreći kao "crni fond" za apsolutne krizne slučajeve. Za to su prikladne male jedinice (npr. 1/10 unce ili poznati investicijski novčići) koji u hitnim slučajevima mogu poslužiti kao sredstvo razmjene. Čuvanje velikih količina kod kuće ne nosi samo rizik od krađe, već vas u slučaju zabrane čini ranjivima pri mogućim pretresima domova.
Zaključak: Zlato ostaje ultimativni crni fond
Zabrana zlata je "najgori mogući scenarij". No, upravo zato što je zlato državi tako teško dostupno, ono ostaje jedno od najvažnijih osiguranja za imovinu. Tko posjeduje fizičko zlato – idealno geografski raspoređeno – posjeduje vrijednost izvan bankarskog sustava.
Iako se u Spargoldu nadamo da će trgovina uvijek ostati slobodna, povijest pokazuje: priprema je sve. Mjere protiv koronavirusa pokazale su nam koliko brzo država u ekstremnoj situaciji može masovno ograničiti građanska prava i uvesti policijski sat, zabrane kontakata i druge mjere. U tom kontekstu, čak i barem ograničena trgovina zlatom ne čini se posve nevjerojatnom, pri čemu bi to pogodilo samo mali dio stanovništva.
Iskoristite vrijeme slobode kako biste svoj portfelj učinili otpornim na krize. Putem naše aplikacije nudimo vam siguran pristup plemenitim metalima, pohranjenim izvan EU-a i već od 5 EUR – razuman dodatak za svakoga tko želi dugoročno zaštititi svoju imovinu.
Ostanite dalekovidni
Vaš Nils Gregersen