
AI balon dobiva lice: Dario Amodei, šef Anthropica, zahtijeva državnu regulaciju za najmoćnije AI alate — i istovremeno najavljuje izlazak svoje tvrtke na burzu uz procjenu vrijednosti od preko 2 bilijuna dolara. Kada je zadnji put neka tvrtka rekla da bi njezin proizvod mogao ugroziti čovječanstvo — a zatim tražila vaš novac? Jay Martin, ekonomski analitičar i organizator konferencije Vancouver Resource Investment Conference, u novoj analizi secira što se krije iza ove proturječnosti: nedostatak zaštitnog jarka, nemilosrdna borba cijenama — i regulatorni manevar koji je Amerika već jednom doživjela.
Warren Buffett proslavio je ovaj pojam: zaštitni jarak (moat) je ono što sprječava kupce da napuste tvrtku i onemogućuje konkurentima da ponude niže cijene. Apple ga ima — tko god prijeđe na drugu platformu, gubi svoje fotografije, obiteljske razgovore, sinkronizaciju svih uređaja. Visa ga ima — svaka nova kartična mreža morala bi istovremeno uvjeriti milijune trgovaca i milijune kupaca.
AI tvrtke poput Anthropica ili OpenAI-ja ga nemaju. Njihovi poslovni korisnici — bilo Uber ili bilo koji srednji dobavljač softvera — komuniciraju sa svakim pružateljem AI usluga na potpuno isti način. Promjena traje jedno popodne. Platforme poput OpenRoutera čak omogućuju istovremeno povezivanje sa stotinama modela i prebacivanje između njih u nekoliko sekundi. Šef jedne tvrtke za prodajni softver sažeo je to za Wall Street Journal: „Faza medenog mjeseca, u kojoj ste bili vezani za jednog proizvođača modela, je gotova.“
Oko 80 od 260 stranica Anthropicovog burzovnog prospekta bavi se rizicima. Među njima je i upozorenje da bi napredna umjetna inteligencija mogla dovesti do apsolutne katastrofe i ugroziti opstanak čovječanstva. Istim investitorima koji čitaju o toj opasnosti, Anthropic istovremeno nudi udjele u tvrtki čija se vrijednost procjenjuje na preko 2 bilijuna dolara. Za Wall Street to nije proturječnost — to je poslovni model.
Das Problem: Anthropic je prošle godine ostvario prihod od 4,6 milijardi dolara, uz operativni gubitak od 8 milijardi dolara. Tvrtka je velikim tehnološkim koncernima — Microsoftu, Amazonu, Googleu, Oracleu — obećala ukupno oko 1 bilijun dolara za računalnu snagu. To se obećanje može ispuniti samo ako prihodi snažno porastu. A za to Anthropic treba lojalne kupce koji plaćaju više nego danas — kupce koje, prema vlastitoj analizi, nema.
U ljeto 2026. OpenAI je snizio cijenu jednog modela za 80 posto, a drugog za 20 posto. Anthropic je odmah reagirao vlastitim sniženjima cijena. Utrka prema dnu u kojoj ionako nijedna strana ne ostvaruje dobit.
Obrazac se pogoršava zbog kineske konkurencije. Sredinom 2026. kineska tvrtka Moonshot objavila je AI model pod nazivom Kimi K3, koji je u neovisnim testovima (benchmarks) za generiranje koda nadmašio najbolje modele Anthropica i OpenAI-ja — i to besplatno na internetu. Tvrtke moraju platiti samo vlastite troškove računanja; sam model je besplatan. Udio američkih modela u ukupnom AI prometu na OpenRouteru pao je unutar jedne godine sa 70 posto na 30 posto. Udio Anthropica među kupcima koji koriste oba pružatelja usluga pao je sa 75 posto početkom godine na 50 posto do rujna 2026.
Anketa provedena među 400 tvrtki u proljeće 2026. pokazala je: samo 11 posto njih bilo je u stanju predvidjeti svoje troškove za AI s točnošću od 10 posto. Uber je navodno cijeli svoj AI proračun za tekuću godinu potrošio već u prva tri mjeseca. Reakcija: provjera troškova, promjena pružatelja usluga, potraga za jeftinijim modelima.
Jay Martin povlači povijesnu usporedbu. Tridesetih godina prošlog stoljeća američke željezničke tvrtke gubile su kupce zbog kamiona — jeftinijih, fleksibilnijih, od vrata do vrata. Umjesto da se natječu, pritisnule su Washington na regulaciju. Službeno obrazloženje: red na cestama, kraj pogubne konkurencije. Rezultat: desetljećima su nove prijevozničke tvrtke trebale državnu dozvolu, koja je rutinski odbijana.
Princip se naziva Regulatory Capture — kada tvrtke koje bi zapravo trebale biti regulirane, na kraju same pišu pravila. Jay Martin vidi taj obrazac u aktualnoj raspravi o umjetnoj inteligenciji: Dario Amodei zahtijeva da svaki AI model — bio američki ili kineski — mora proći državne sigurnosne testove. Anthropic ima odvjetnike, urede i zaposlenike u zemlji koji mogu proći te testove. Besplatni model iz Kine to obično nema. OpenAI dodatno inzistira na nacionalnoj sigurnosnoj zabrani kineskih modela. Političke skupine koje su podržali Anthropic i OpenAI potrošile su do kraja rujna 2026. više od 50 milijuna dolara na izbore na sredini mandata.
Poruka publici: Naša umjetna inteligencija je opasna, vlada mora intervenirati. Poruka investitorima: Isti taj proizvod je povijesna prilika za kupnju. Proizvod koji navodno može uništiti svijet, prikladno vrijedi 2 bilijuna dolara.
Oko 40 posto ukupne burzovne vrijednosti indeksa S&P 500 otpada na samo 10 tvrtki — od kojih je 9 izravno povezano s umjetnom inteligencijom. U prva tri mjeseca 2026. otprilike tri od četiri dolara novog američkog gospodarskog rasta dolazila su iz AI sektora. Investicijski izdaci velikih tehnoloških koncerna za AI približavaju se iznosu od jednog bilijuna dolara godišnje, pri čemu oko 80 posto tih sredstava odlazi na sirovine — bakar, nikal, srebro, litij — koji uopće omogućuju rad podatkovnih centara.
Ako izostanu obećani prihodi Anthropica i OpenAI-ja, obećanja o plaćanju Microsoftu, Amazonu, Googleu i Oracleu ne mogu se ispuniti. Investicijski izdaci se usporavaju. Tvrtke koje ovise o tome to osjećaju: proizvođači čipova, opskrbljivači energijom, građevinske tvrtke. A planovi mirovinskog osiguranja, koji su u znatnoj mjeri uloženi upravo u tih deset tvrtki, također to osjećaju. Jay Martin to sažima ovako: Ako ne možete pobijediti jeftinijeg konkurenta na tržištu, tražite od države da ga ukloni umjesto vas — a na kraju plaćaju kupci.
Ekonomski zaštitni jarak je sve što sprječava kupce da prijeđu konkurentu i onemogućuje natjecatelje da trajno snize cijene. Klasični primjeri: mrežni efekti, visoki troškovi promjene, troškovne prednosti kroz pristup resursima. AI chatbotovi su u čistoj cjenovnoj konkurenciji jer promjena pružatelja usluga obično ne zahtijeva nikakav napor.
Regulatory Capture opisuje stanje u kojem tvrtke koje bi zapravo trebale biti pod državnim nadzorom, de facto same suoblikuju regulatorna pravila — tako da se konkurenti isključuju bez potrebe za izricanjem službene zabrane.
Jay Martin je kanadski ekonomski analitičar i organizator godišnje konferencije Vancouver Resource Investment Conference. Njegov YouTube kanal analizira makroekonomiju, sirovine i dinamiku tržišta. Ostale članke o sličnim ekonomskim analizama možete pronaći na Spargoldu: Markus Krall o prijetećoj krizi eura.
Pravna napomena: Ovaj članak služi isključivo u informativne svrhe i ne predstavlja investicijsko savjetovanje. Svi podaci su bez jamstva.