Saska-Anhalt 2026.: Što 43,8 posto za AfD govori o gospodarskom povjerenju
7. rujna 2026.
43,8 posto.
Ovaj rezultat ostat će zapamćen s pokrajinskih izbora u Saskoj-Anhaltu.
AfD je više nego udvostručio svoj udio glasova u usporedbi s 2021. godinom i postao uvjerljivo najjača snaga.
CDU istovremeno pada s 37,1 na 17,2 posto.
Politički potres.
No, tko želi razumjeti što se doista promijenilo u Saskoj-Anhaltu, trebao bi možda pogledati drugu brojku:
30 posto.
Toliko birača sada upravo AfD-u najviše vjeruje da može unaprijediti gospodarstvo.
2021. godine to je bilo tek 8 posto.
CDU je tada bio na 41 posto.
Danas: 28 posto.
Dugoročno bi to moglo biti barem jednako značajno kao i sam izborni rezultat.
Nakon prebrojavanja svih 2.661 izbornih okruga, dobiven je sljedeći privremeni rezultat:
AfD 43,8 %, CDU 17,2 %, SPD 9,3 %, Grüne 8,9 %, Linke 8,6 %, BSW 5,3 % i FDP 2,6 %.
Posebno je značajan odaziv birača.
On raste sa 60,3 na 77,8 posto.
To otežava često korišteno objašnjenje:
AfD nije pobijedio jednostavno zato što su njihovi stalni birači bili mobilizirani, a drugi ostali kod kuće.
Ovaj put je na izbore izašlo znatno više ljudi.
I unatoč tome – ili upravo zbog toga – stranka je ostvarila 43,8 posto.
Na pokrajinskim izborima 2021. AfD je ostvario 20,8 posto.
Sada je to 43,8 posto.
Plus od 23 postotna boda.
CDU doživljava zrcalni razvoj: s 37,1 na 17,2 posto.
Međutim, bilo bi pogrešno iz toga izvesti jednostavan izravan prijenos birača s CDU-a na AfD.
Migracije birača su složenije.
Odlučujuće je nešto drugo:
Povjerenje u kompetenciju stranaka za rješavanje problema masovno se pomaknulo.
Tradicionalno, gospodarska kompetencija pripada najjačim političkim markama Unije.
Godine 2016. u Saskoj-Anhaltu je još 48 posto smatralo CDU strankom koja najvjerojatnije može unaprijediti gospodarstvo.
AfD: 5 posto.
2021.:
CDU 41 posto.
AfD 8 posto.
2026.:
CDU 28 posto.
AfD 30 posto.
Unutar deset godina, prednost CDU-a u kompetenciji od 43 postotna boda u odnosu na AfD potpuno je nestala.
To je više od protesta.
Barem u percepciji mnogih birača, stranka koja se ranije povezivala gotovo isključivo s migracijama i prosvjedom, u međuvremenu se etablirala i kao gospodarsko-politička alternativa.
Je li ta pripisana kompetencija pokrivena konkretnim programom, drugo je pitanje.
Analiza ARD-a, primjerice, ukazuje na to da se o nekim gospodarsko-političkim zahtjevima AfD-a uopće ne može odlučivati na razini savezne pokrajine te da bi njihova migracijska politika, s obzirom na nedostatak stručne radne snage, mogla nositi i znatne gospodarske rizike.
Upravo je ta razlika važna:
Percipirana kompetencija nije isto što i dokazana kompetencija.
Politički je ona ipak odlučujuća.
Kod opskrbe energijom sada također 30 posto pripisuje najveću kompetenciju AfD-u.
Kod radnih mjesta to je 29 posto.
Kod socijalne pravde također 29 posto.
Kod očuvanja mira 29 posto.
Time se rezultat više ne može uvjerljivo objasniti isključivo kao reakcija na jednu jedinu temu.
Izbori radije pokazuju sveobuhvatniji pomak političkog povjerenja.
I upravo ovdje oni postaju gospodarski zanimljivi.
Prije svega:
Izravno nikakve.
Zlato ne raste automatski zato što AfD pobjeđuje na pokrajinskim izborima.
I iz izbornog rezultata u Saskoj-Anhaltu ne može se izvesti nikakva ozbiljna prognoza cijene zlata.
No iza obje teme stoji zajednička ekonomska kategorija:
Povjerenje.
Valuta funkcionira na temelju povjerenja.
Državne obveznice funkcioniraju na temelju povjerenja.
Bankovni depoziti funkcioniraju na temelju povjerenja.
I politički sustavi također funkcioniraju na temelju povjerenja.
Kada su ljudi uvjereni da institucije mogu riješiti njihove ključne probleme, sustavi su stabilni.
Kada to povjerenje nestaje, ljudi traže alternative.
Politički se to događa na glasačkim kutijama.
Kod imovine to može značiti jaču diverzifikaciju.
Upravo zato zlato ne bi trebalo politizirati.
Fizičko zlato nije ni lijevo ni desno.
Ono nije ni vlast ni oporba.
I ono nije oklada na slom države.
Njegovo posebno svojstvo je mnogo trezvenije:
Fizičko zlato nije potraživanje prema dužniku.
Tko posjeduje državnu obveznicu, vjeruje u platežnu sposobnost države.
Tko drži novac na bankovnom računu, posjeduje potraživanje prema banci.
Tko drži dionicu, sudjeluje u poduzeću.
Zlato stoji izvan tog lanca potraživanja.
To ga ne čini automatski boljom investicijom.
Zlato ne plaća kamate ni dividende. Njegova cijena može znatno oscilirati. Skladištenje uzrokuje troškove.
No upravo zato ono unutar diverzificirane imovine ispunjava drugu funkciju.
Možda zato najzanimljivija brojka ovih izbora na kraju nije čak ni 43,8.
Nego 77,8 posto.
Toliko je birača dalo svoj glas.
2021. godine bilo je 60,3 posto.
To znači:
Politička promjena nije nastala iz apatije.
Naprotiv.
Jako puno ljudi ovaj je put izričito željelo utjecati.
Za politiku i gospodarstvo to bi trebao biti signal upozorenja.
Jer ljudi na nesigurnost ne reagiraju trajno pasivno.
Oni mijenjaju svoje ponašanje.
Oni mijenjaju svoju izbornu odluku.
Oni mijenjaju svoje potrošačke odluke.
I u jednom trenutku, moguće i strukturu svoje imovine.
Pokrajinski izbori nam ne govore kamo ide cijena zlata.
Ne govore nam ni kako će Njemačka glasati na sljedećim saveznim izborima.
Saska-Anhalt nije Njemačka.
No izbori dokumentiraju nešto što bi moglo biti relevantno daleko izvan Magdeburga:
Povjerenje se može izgubiti brže nego što institucije vjeruju.
Godine 2016. prednost CDU-a pred AfD-om u pripisanoj gospodarskoj kompetenciji iznosila je 43 postotna boda.
Deset godina kasnije, AfD je u vodstvu.
Možda je zato odlučujuće pitanje nakon ovih izbora ne:
Tko vlada Saskom-Anhaltom?
Nego:
Zašto sve manje ljudi vjeruje da oni koji su do sada vladali još uvijek mogu riješiti njihove gospodarske probleme?
Za politiku je to pitanje moći.
Za investitore je povjerenje pitanje imovine.
I za oboje vrijedi:
Diverzifikacija počinje prije nego što se povjerenje izgubi – ne nakon toga.
Ostanite dalekovidni
Vaš Helge Peter Ippensen