Revalorizacija zlata Bundesbanka – inače negativni vlastiti kapital? Prodati zlato Bundesbanka sada?

395 milijardi eura zlata u bilanci – stanje na dan 31. 12. 2025.

Kada se u Njemačkoj raspravlja o zlatu Bundesbanka, rijetko je riječ o računovodstvu. Pa ipak, upravo je to srž: u bilanci za 2025. pozicija zlata Bundesbanka porasla je „zbog vrednovanja“ na 395 milijardi eura – što je povijesno visoka razina.

Istovremeno, Bundesbank za 2025. ponovno iskazuje gubitak: godišnji deficit iznosi 8,6 milijardi eura, čime se bilančni gubitak penje na ukupno 27,8 milijardi eura.

To dovodi do pitanja koje se danas postavlja mnogo češće nego prije: što za stabilnost i povjerenje znači kada središnja banka bilježi gubitke – i zašto baš zlato u tome igra tako veliku ulogu?

„Revalorizirano“ znači: tržišna cijena na izvještajni dan – a ne „trik“

Riječ „revalorizirano“ zvuči kao politička odluka. Zapravo, kod Bundesbanka ona prvenstveno opisuje bilančnu logiku: zlato se vrednuje po tržišnoj cijeni na izvještajni dan, a promjena vrijednosti ne završava u računu dobiti i gubitka, već u zasebnoj stavci: pričuvama iz revalorizacije.

Za zlato ta pričuva krajem 2025. iznosi 387 milijardi eura.
Ukupna stavka izravnanja iz revalorizacije (zlato, strane valute, vrijednosni papiri) iznosi 388 milijardi eura.

Ovaj red veličine objašnjava zašto „zlato u bilanci“ danas nije samo rasprava o rezervama, već bilančna tema.

Neto vlastiti kapital 363 milijarde eura – i zašto bi bez zlata sve izgledalo drugačije

Bundesbank kao ključni pokazatelj navodi neto vlastiti kapital od 363 milijarde eura.
Pritom je važno što je uključeno u ovaj pokazatelj: osim temeljnog kapitala i pričuva, izričito i stavka izravnanja iz revalorizacije te bilančni gubitak.

Učinak je jasan: snažno porasla pričuva iz revalorizacije zlata bilančno prekomjerno kompenzira fazu gubitka. Bez ovog bloka vrednovanja, „optička“ stabilnost bilance bila bi znatno manja – i upravo je zato zavaravajuće tretirati zlato kao proizvoljno raspoloživ „financijski jastuk“ za druge svrhe.

Važno ograničenje: pričuve iz revalorizacije nisu fond za pokriće gubitaka

Koliko god revalorizacija djelovala stabilizirajuće: Bundesbank izričito ističe da pričuve iz revalorizacije odražavaju promjene vrijednosti, ali se bilančni gubici ne mogu prebijati s njima. Gubici se prenose u sljedeće razdoblje i kasnije podmiruju iz dobiti.

Tko god tvrdi da se „dobit od zlata“ može jednostavno iskoristiti, miješa bilančnu logiku s likvidnošću. Bilanca kaže: vrijednost postoji. Proračun pita: gdje je gotovina?

Zašto Bundesbank uopće ostvaruje gubitke

Mehanizam je manje spektakularan od naslova: na strani aktive nalaze se imovina iz faze monetarne politike s niskokamatnim obveznicama. Na strani pasive nalaze se depoziti s višim kamatama.

Bundesbank to za 2025. vrlo konkretno kvantificira: kamatna stopa na vrijednosne papire monetarne politike iznosila je u prosjeku 0,58 %, dok je kamatno opterećenje od depozita kreditnih institucija iznosilo 2,31 %.

Rezultat je negativna kamatna marža – i upravo iz toga proizlaze godine gubitaka.

Fratzscherov prijedlog: prodati zlato kako bi se stvorio manevarski prostor

U takvoj situaciji dolazi prijedlog predsjednika DIW-a, Marcela Fratzschera, da se prodaju dijelovi njemačkih zlatnih rezervi kako bi se financirale investicije. U javnoj raspravi pritom se često navodi trenutna vrijednost zaliha: „gotovo 440 milijardi eura“.

Ideja se na prvi pogled čini pragmatičnom: visoka cijena zlata, prazna blagajna – zašto ne restrukturirati? Zabluda leži u detaljima: kod središnjih banaka zlato nije samo „investicija“, već i bilančno sidro i pričuva povjerenja. Upravo zato Bundesbank i brojni ekonomisti odbacuju taj prijedlog.

Ključni problem: prodaja ne smanjuje samo zlato – već i otpornost bilance

Tko prodaje zlato, smanjuje stavku koja hrani pričuvu iz revalorizacije. U okruženju u kojem Bundesbank prenosi bilančne gubitke, to je više od pitanja portfelja. To je pitanje robusnosti vlastitog „amortizera“ u percepciji tržišta i javnosti.

Osim toga: zlato je u kontekstu središnje banke privlačno upravo zato što ne odgovara riziku nijednog pojedinačnog dužnika. U svijetu u kojem geopolitičke napetosti rastu, a povjerenje brzo postaje oskudan resurs, to je strukturna prednost – a ne samo argument cijene.

Koliko zlata Njemačka uopće ima?

Njemačka prema podacima Bundesbanka raspolaže s oko 3.384 tone zlata, što je druga po veličini državna zaliha zlata na svijetu.
To pokazuje: ne govorimo o sporednoj poziciji, već o središnjem stupu deviznih rezervi.

Brojke koje pripadaju kontekstu

Rasprava postaje razumljivija kada se bilančna logika svede na jednu stranicu.

Trijezan zaključak: zlato nije proračunski džoker

Prijedlog o prodaji zlata zvuči kao prečica. Bilančno gledano, to je više zamjena: kratkoročni prihod za dugoročnu robusnost. I dokle god se pričuve iz revalorizacije ne mogu „tek tako“ pretvoriti u dobit ili proračunska sredstva, ostaje ključno pitanje: želi li se smanjiti upravo ona stavka koja u godinama gubitaka vidljivo stabilizira povjerenje u arhitekturu bilance?

Upravo u fazama zaokreta kamatnih stopa, geopolitičke nesigurnosti i rasprava o visokim državnim rashodima, to je odluka koja ima ne samo ekonomski, već i institucionalni učinak.

Ostanite dalekovidni, Vaš Helge Peter Ippensen