4 milijarde dolara u Georgiju. Još 12.000 radnih mjesta manje u Volkswagenu.

Dvije vijesti u samo nekoliko dana.

Jedna dolazi iz SAD-a.

Audi planira svoju prvu vlastitu američku tvornicu.

Investicija:

4 milijarde dolara.

Planirana radna mjesta:

4.500.

Proizvodni kapacitet:

do 200.000 automobila godišnje.

Druga vijest dolazi iz Njemačke.

Volkswagen želi, uz već dogovorene uštede, ukinuti dodatnih:

12.000 radnih mjesta

u Volkswagen AG-u.

Tu se naslov sam nameće:

Georgia dobiva tvornicu. Njemačka ukidanje radnih mjesta.

Nije baš tako jednostavno.

Ali ovaj kontrast nije ni posve beznačajan.

Što je Audi zapravo odlučio

Nova lokacija trebala bi biti u Perryju, u američkoj saveznoj državi Georgia.

To bi bila prva vlastita tvornica Audija u Sjedinjenim Državama.

Priprema terena trebala bi započeti 2027. godine.

Sama gradnja predviđena je za 2028. godinu.

Punu proizvodnju Georgia očekuje 2031. godine.

Audi govori o početku proizvodnje u ranim 2030-ima.

Tvornica bi trebala proizvoditi premium SUV modele za sjevernoameričko tržište.

Nadolazeći Q9 Audi je izričito spomenuo. Q7 i Q8 također se spominju kao mogući modeli.

Zašto Georgia?

Audi sam kaže:

Sjeverna Amerika trebala bi, uz Europu i Kinu, postati treći veliki stup proizvodne mreže.

Iza toga stoji jednostavna poslovna logika.

SAD je jedno od najvećih premium tržišta na svijetu.

Tko tamo prodaje, može imati prednosti ako tamo i proizvodi.

Kraći opskrbni lanci.

Manji valutni rizik.

Lokalni dobavljači.

I u međuvremenu:

manji carinski rizik.

Američke carine promijenile su računicu

Prema Reutersu, nove američke carine koštale su Audi prošle godine oko:

1,2 milijarde eura.

To je značajan iznos.

Kada tvrtka svake godine plaća milijarde za prelazak automobila preko granice, računica se neizbježno mijenja:

Izvozimo li i dalje iz Europe?

Ili gradimo tamo gdje prodajemo?

Audi je sada barem djelomično odgovorio na to pitanje.

U SAD-u.

Je li ovo, dakle, pobjeda Trumpove carinske politike?

Iz američke perspektive svakako se može tvrditi:

Carine povećavaju poticaj za dovođenje proizvodnje u Sjedinjene Države.

Upravo to je bio jedan od njihovih deklariranih ciljeva.

No i ovdje treba biti oprezan.

Audi je svoju američku ekspanziju planirao već duže vrijeme.

Američko tržište nudi potencijal rasta.

Georgia posjeduje velike industrijske površine, infrastrukturu, radnu snagu i postojeći automotive-cluster.

Tvornica se, dakle, ne gradi iz samo jednog razloga.

Ali carine su značajno povećale ekonomski pritisak na lokalizaciju.

A što se istovremeno događa u Njemačkoj?

Ovdje usporedba postaje neugodna.

Volkswagen je već 2024. dogovorio da će na svojim njemačkim lokacijama do 2030. godine ukinuti više od:

35.000 radnih mjesta

na socijalno prihvatljiv način.

U međuvremenu bi se u Volkswagen AG-u trebalo dodati još:

12.000 radnih mjesta

koja će biti ukinuta.

Koncern istovremeno želi uštedjeti milijarde u stvaranju vrijednosti i administraciji.

Volkswagen govori o drastično pogoršanoj ekonomskoj situaciji.

Ali to ne znači: Georgia +4.500, Njemačka −12.000

Ova računica bila bi pogrešna.

Audi i Volkswagen AG su različiti dijelovi unutar koncerna.

Profili radnih mjesta nisu identični.

Vremenska razdoblja se razlikuju.

I VW ne utovaruje 12.000 njemačkih radnih mjesta na kamion i ne prevozi ih u Georgiju.

Ipak, obje odluke zajedno govore nešto.

Novi kapital traži najatraktivniju lokaciju.

I Njemačka se mora suočiti s tom konkurencijom.

Gdje će se investirati sljedeći euro?

To je za mene ključno pitanje.

Ne:

Gdje se proizvodilo prije 30 godina?

Nego:

Gdje će se graditi sljedeća tvornica?

Tvrtke svakodnevno uspoređuju:

troškove energije,

troškove rada,

poreze,

birokraciju,

vrijeme potrebno za dozvole,

poticaje,

blizinu tržišta,

trgovinske barijere,

stručnu radnu snagu,

infrastrukturu,

pravnu sigurnost.

I nakon toga se investira.

Ili ne.

Europska komisija sada iznenađujuće jasno formulira problem Njemačke

Njemačka od 2019. praktički nije ostvarila nikakav realni rast.

Udjel na izvoznom tržištu se smanjio.

Kina je od velikog kupca sve više postajala konkurent.

Troškovi energije i rada su visoki.

Privatne investicije su 2025. ponovno bile ispod razine iz 2015. godine.

A posebno kod automobila i strojeva, Komisija već vidi znakove da:

fizička proizvodnja seli u inozemstvo.

To je značajan nalaz.

Jer Njemačka može izgubiti tvornicu, a da tvrtka ne nestane.

Istraživanje može ostati ovdje.

Uprava može ostati ovdje.

Brend i vlasništvo također.

Samo stroj u jednom trenutku stoji:

negdje drugdje.

Upravo to je strukturna promjena

Ona rijetko počinje velikim naslovom.

Jedna proizvodna linija nastaje u SAD-u.

Druga u Poljskoj.

Dobavljač gradi u Mađarskoj.

Istraživanje raste u Aziji.

Njemačko postrojenje se ne proširuje.

Investicija se odgađa.

I deset godina kasnije se pitamo:

Gdje je zapravo nestala industrija?

Međutim, Njemačka nipošto nije industrijski mrtva

I ova dramatizacija bila bi pogrešna.

Stanje narudžbi u njemačkom prerađivačkom sektoru u kolovozu 2026. bilo je:

10,7 posto iznad razine prethodne godine.

Industrijska proizvodnja nedavno je porasla u odnosu na prethodni mjesec.

Njemačka i dalje posjeduje jednu od najgušćih industrijskih mreža na svijetu.

Audi sam izričito kaže:

Njemačka i Europa ostaju industrijska okosnica.

To treba shvatiti ozbiljno.

Ali okosnica ostaje snažna samo ako se u nju nastavi investirati.

Stoga je posebno problematičan razvoj investicija

Aktualna anketa VDA među srednjim automobilskim tvrtkama pokazuje:

67 posto

odgađa, premješta ili otkazuje planirane investicije u Njemačkoj.

Samo:

2 posto

želi povećati svoje investicije ovdje.

54 posto smanjuje zaposlenost u Njemačkoj.

A od tvrtki koje ovdje smanjuju broj osoblja, 44 posto istovremeno širi zaposlenost u inozemstvu.

Čak i ako je ovo samo anketa udruženja među 116 tvrtki:

signal je teško previdjeti.

Ali leži li sve u njemačkoj politici?

Ne.

Automobilska industrija istovremeno proživljava jednu od najvećih promjena u svojoj povijesti.

Elektromobilnost.

Softver.

Kina.

Tehnologija baterija.

Novi konkurenti.

Prekomjerni kapaciteti.

Carine.

Slaba potražnja na važnim tržištima.

Dio ukidanja radnih mjesta vjerojatno bi bio nužan i uz drugačije političke okvire.

Zanimljivo pitanje ne glasi:

Tko je jedini krivac?

Nego:

Koje okvirne uvjete Njemačka može sama poboljšati?

A tu je i pitanje klime

U izvornom postu se kaže, u prenesenom smislu:

Njemačka smanjuje emisije jer proizvodnja nestaje.

CO₂ je samo promijenio mjesto boravka.

To je snažna poanta.

Ali je previše apsolutna.

Ako se Audi ubuduće bude gradio u Georgiji umjesto u Europi, stvarna klimatska bilanca ovisi o mnogim čimbenicima:

Kako se proizvodi struja?

Koji se materijali koriste?

Koliko je tvornica učinkovita?

Gdje se nalaze dobavljači?

Koliko daleko se gotov automobil mora transportirati?

Lokalna tvornica za američko tržište može smanjiti transportne putove.

Stoga se ne može jednostavno reći:

Svaka izbjegnuta njemačka tona CO₂ automatski nastaje u Georgiji.

Ali veće pitanje ostaje opravdano:

Ako energetski posebno intenzivna proizvodnja samo nestane iz Europe i nastavi se drugdje s višim emisijama, to možda poboljšava nacionalnu bilancu – ali ne nužno i globalnu.

Klimatska politika stoga mora uzeti u obzir i industrijsko stvaranje vrijednosti.

A kakve sve to ima veze sa Spargoldom?

Na prvi pogled:

malo.

Na drugi:

jako puno.

Jer iza Audijeve odluke stoji univerzalno ekonomsko načelo:

Kapital je mobilan.

On ide tamo gdje se odnos:

rizika,

troškova,

prinosa

i sigurnosti

čini privlačnim.

Tvrtke diversificiraju svoje proizvodne lokacije.

Proizvode u Europi.

Kini.

Meksiku.

SAD-u.

Ne zato što "vjeruju" u neku zemlju.

Nego zato što koncentracija stvara rizike.

Privatna imovina funkcionira slično

Mnogi Nijemci posjeduju iznenađujuće snažnu koncentraciju na Njemačku.

Ovdje zarađuju svoj dohodak.

Njihova nekretnina je ovdje.

Njihova mirovinska prava ovise o njemačkom sustavu.

Njihov bankovni račun je ovdje.

Možda posjeduju dionice vlastitog poslodavca.

Uz to dolazi i euro.

To uopće ne mora biti pogrešno.

Ali to je:

koncentracija.

A koncentraciju bi barem trebalo poznavati.

Upravo zato diversifikacija ne znači bijeg iz Njemačke

To ne znači:

Njemačka loša.

SAD dobar.

Zlato dobro.

Dionice loše.

Nego:

nepotrebno ne povezivati različite rizike jedne s drugima.

Tvrtke rade upravo to.

Audi želi ubuduće koristiti Europu, Kinu i Sjevernu Ameriku kao snažnije proizvodne stupove.

Privatna imovina također se može sastojati od različitih stupova.

Dionice.

Nekretnine.

Likvidnost.

Udjeli u tvrtkama.

I:

fizički plemeniti metali.

Zlato ne zamjenjuje tvornicu

To mora biti jasno.

Zlato ne stvara:

nikakvu inovaciju,

nikakvu produktivnost,

nikakva radna mjesta,

nikakve automobile,

nikakav tehnološki napredak.

Gospodarstvo ne postaje bogato gomilanjem zlatnih poluga.

Blagostanje nastaje kroz:

produktivnost,

tvrtke,

znanje,

kapital,

rad,

inovaciju.

Ali zlato ispunjava drugu funkciju

Fizičko zlato nije vezano uz uspjeh pojedine tvrtke.

Niti uz jednu proizvodnu lokaciju.

I ono nije potraživanje prema dužniku.

Zato posjeduje druge nedostatke:

nema tekući prinos,

troškovi čuvanja,

znatna kolebanja cijena.

Upravo zato zlato nije zamjena za produktivni kapital.

Ali može biti:

drugi stup

u imovini.

Možda zato Georgia uopće nije najvažnija vijest

Tvornica je spektakularna.

4 milijarde dolara.

4.500 poslova.

200.000 automobila.

Ali dugoročno važnije pitanje glasi:

Gdje nastaje sljedećih deset tvornica?

Jer pomaci lokacija rijetko počinju velikim praskom.

Oni nastaju kroz tisuće investicijskih odluka.

Jedna za drugom.

Audi Georgia je jedna od njih.

I Njemačka je ne bi trebala niti dramatizirati niti podcjenjivati.

Nego se zapitati:

Što moramo učiniti da se sljedeća investicija ponovno dogodi ovdje?

Jer blagostanje ne nastaje tamo gdje tvrtke imaju svoje povijesno sjedište.

Nego tamo gdje one:

investiraju,

razvijaju,

proizvode

i zapošljavaju ljude.

Ostanite dalekovidni.
Vaš
Helge Peter Ippensen

Napomena: Ovaj prilog služi isključivo u informativne svrhe i ne predstavlja investicijsko, porezno ili pravno savjetovanje, kao ni poziv na kupnju ili prodaju plemenitih metala ili financijskih instrumenata.