Rat kapitalom umjesto tržišta kapitala? Na što upozorava Ray Dalio – i zašto zlato ponovno postaje političko
22. veljače 2026.
Mnogi ljudi trenutačno osjećaju pritajeni nemir: manje povjerenja, više pravila, više naslova o sankcijama, kamatama, dugovima i geopolitičkim igrama moći. Ray Dalio, osnivač tvrtke Bridgewater Associates, godinama opisuje obrazac koji se ponavlja: u napetim fazama novac ne postaje samo sredstvo za postizanje cilja, već strateški instrument. On to naziva „ratom kapitalom“ – situacijama u kojima države koriste tokove kapitala, valute i financijsku infrastrukturu kao polugu.
To zvuči apstraktno, ali povijesno je opipljivo. Često citiran primjer je Sueska kriza 1956.: nisu tenkovi bili ti koji su prvi odlučili, već financijski pritisak i valutni rizici. Dalio naglašava ne toliko pojedinačni događaj, koliko ponavljajuće međudjelovanje visokog duga, političkog nepovjerenja i tendencije upravljanja kretanjem kapitala u krizama.
Rat kapitalom nije klasičan rat. On se više očituje u mehanizmima kao što su sankcije, zamrznute rezerve, restrikcije pri transferima, iznenadne regulacije ili strateško napuštanje određenih valuta. To su mjere koje države smatraju racionalnima s gledišta svoje stabilnosti, ali koje za ulagače mogu imati stvarne posljedice: pristup, prenosivost, rizik druge ugovorne strane i valutni rizik postaju važniji od samog prinosa.
Upravo se zato ova tema rijetko pojavljuje kao naslov u mainstream medijima. Djeluje tehnički, raspoređena je na mnogo malih signala – i često se tek retrospektivno prepoznaje kao „prekretnica“.
Sljedeći indikatori nisu „dokazi“ za fiksni scenarij, ali se neobično dobro uklapaju u Dalioovu logiku ciklusa: kada su dugovi visoki, povjerenje opada i države se osiguravaju, tokovi kapitala postaju političko igralište.
| Signal | Što se trenutačno opaža | Zašto je to važno u kontekstu „rata kapitalom“ |
|---|---|---|
| Fiskalni pritisak i dinamika deficita | Saldo robne razmjene SAD-a u prosincu 2025. iznosio je oko 70,3 mlrd. USD deficita, a godišnja razina manjka u robnoj razmjeni opisana je kao rekordna. | Veliki deficiti povećavaju političku osjetljivost na priljeve kapitala, kamatne stope i stabilnost valute. |
| Gospodarska trvenja uzrokovana politikom | Za Q4 2025. prijavljen je rast SAD-a od 1,4% (na godišnjoj razini), opterećen, između ostalog, 43-dnevnim zatvaranjem vlade (Government Shutdown). | Političke blokade povećavaju nesigurnost planiranja, što može pojačati spremnost na intervencije i „zaštitne mjere“. |
| Zlato kao rezervna „protuutež“ | Središnje banke i dalje se smatraju strukturnim kupcima zlata; nedavno se ponovno govorilo o oko 1.000 tona godišnje u 2023. i 2024. godini. | Zlato nije obećanje plaćanja države – ono smanjuje ovisnost o rizicima sankcija i rizicima druge ugovorne strane. |
| Pitanja povjerenja u vodeće valute | Rasprava o diversifikaciji od pojedinačnih rezervnih valuta se nastavlja; podaci IMF-a pokazuju udio USD-a (dodijeljene rezerve) nedavno u rasponu srednjih 50%. | Kada imatelji rezervi šire diversificiraju, valutna moć postaje fragmentiranija – što je ključni motiv faza „rata kapitalom“. |
| „Oprez umjesto optjecaja“ | Pad brzine optjecaja novca smatra se signalom suzdržanosti i nesigurnosti; odgovarajući nizovi dokumentirani su, između ostalog, kod FRED-a. | Kada akteri gomilaju umjesto da investiraju, raste potražnja za „robusnom“ imovinom i opcijama likvidnosti. |
Tipična pogreška u razmišljanju je vidjeti sankcije, rasprave o valutama i dugove samo kao „makro-šum“. U praksi su, međutim, upravo financijski kanali ti koji dolaze pod pritisak u fazama stresa: korespondentne banke postaju opreznije, usklađenost (compliance) postaje stroža, naknade rastu, transakcijski putevi postaju duži ili politički osjetljiviji.
Upravo u takvim fazama postaje razumljivo zašto institucionalni akteri definiraju diversifikaciju drugačije od privatnih kućanstava. Ne radi se samo o „više ETF-ova“, već o pitanju: što ostaje funkcionalno kada se pravila promijene?
Dalioova najpoznatija vodeća ideja nije kratkoročno „biti u pravu“, već robusan dizajn portfelja. Načelo iza toga je trijezno: nitko ne zna pouzdano hoće li sljedeći dominirati inflacija, recesija, političke intervencije ili valutni pomaci. Ono čime se, međutim, može upravljati jest ovisnost o pojedinačnom scenariju.
Iz toga slijedi logika kombiniranja imovine na način da se u krizama ne ponašaju sve jednako. U teoriji to zvuči banalno, u praksi često ne uspijeva zbog emocija: mnogi kupuju tek kada je trend već odavno vidljiv, a prodaju kada je stres već na vrhuncu.
Materijalna imovina nije čarobni trik, ali ima svojstva koja postaju relevantna u okviru „rata kapitalom“: nije je moguće proizvoljno umnožiti, nije vezana uz pojedinačno obećanje plaćanja i globalno je razumljiva. To objašnjava zašto se zlato u jeziku središnjih banaka i dugoročnih investitora stalno iznova pojavljuje kao rezervna komponenta – čak i kada su kamatne stope u međuvremenu visoke ili cijena oscilira.
Važno je: ni zlato nije bez rizika. Može privremeno pasti, ne donosi tekuće kamate, a optimalni udio je individualan. Ključna točka je drugačija: u sistemskim fazama u kojima povjerenje i pravila sami postaju rizik, raste vrijednost imovine koja manje ovisi o tim istim pravilima.
Ako se Dalioovo razmišljanje o ciklusima shvati ozbiljno, vodeće pitanje nije „Što će se sljedeće dogoditi?“, već „Koliko ovisim o jednom jedinom sistemskom putu?“. Upravo tu u stvarnosti nastaju najveća iznenađenja: ne u dnevnom šumu cijena, već u promjenama režima u kojima su likvidnost, prenosivost, valutna povezanost i rizik druge ugovorne strane odjednom važniji od decimalnog mjesta prinosa.
Tko želi dugoročno zaštititi svoju imovinu, stoga manje razmišlja u prognozama, a više u otpornosti: široka diversifikacija, jasna pravila, realna očekivanja – i spremnost na redovitu provjeru vlastite strukture kada se svjetski poredak vidljivo pomiče.
Ostanite dalekovidni
Vaš Helge Peter Ippensen