

5 eura.
Time se danas jedva može platiti ručak.
Za klasičnu zlatnu polugu to pogotovo nije dovoljno.
Pa ipak, s tim se iznosom već može početi stjecati fizičko zlato.
Wilhelmshavener Zeitung trenutno izvještava o tvrtki iz Jevera koja slijedi upravo tu ideju:
Zanimljivo kod toga nije samo nizak početni iznos.
Iza toga stoji temeljno pitanje:
Mora li fizičko zlato doista biti rezervirano samo za ljude s velikim bogatstvom?
Tko kupuje veliku zlatnu polugu, obično dobiva povoljniju cijenu po gramu od nekoga tko kupuje vrlo male jedinice.
To je logično.
Proizvodnja, pakiranje, transport, provjera i trgovina uzrokuju troškove.
Kod male poluge ti se troškovi raspoređuju na znatno manje zlata.
To dovodi do paradoksalnog efekta:
Za redovitu štednju to nije optimalno.
Upravo tu nastupa Spargold.
Princip je drugačiji.
Mnoge male investicije se objedinjuju.
Spargold kupuje fizičke plemenite metale u većim jedinicama.
Pojedinačni klijent stječe vlasništvo nad njima u skladu sa svojim ulaganjem.
To znači:
Tko investira 5 eura, naravno da ne dobiva zlatnu polugu od 5 eura poslanu na kućnu adresu.
On posjeduje odgovarajući udio u stvarno postojećem fizičkom plemenitom metalu.
Zalihe se, prema navodima Spargolda, čuvaju 100 posto alocirano. Spargold
Ovdje priča postaje međunarodna.
Spargold ima sjedište tvrtke u:
Jeveru.
Plemeniti metali se, s druge strane, nalaze oko 10.000 kilometara dalje:
Točnije:
u visokosigurnosnom trezoru The Reserve.
Tamo se zlato, srebro i platina profesionalno skladište.
Prema navodima Spargolda, zalihe su fizički prisutne, osigurane i redovito se revidiraju. Spargold
Zašto Singapur?
Zato što diverzifikacija ne prestaje nužno kod odabira imovinske klase.
Ona može obuhvaćati i pitanje:
Na prvi pogled svakako.
Zlato je vjerojatno jedna od najstarijih imovina čovječanstva.
Aplikacija spada u najnovije načine upravljanja imovinom.
Kod Spargolda se susreću oba svijeta.
Klijent vidi svoje zalihe digitalno.
Može kupovati i prodavati.
Može postaviti plan štednje.
Ali iza digitalnog korisničkog sučelja ne bi trebalo stajati čisto digitalno obećanje zlata.
Nego:
To je ključna razlika.
Ova točka je važna.
Cijena zlata može rasti.
Ali može i padati.
Srebro povijesno oscilira djelomično još znatno jače.
Tko danas kupuje zlato, nema jamstvo da će ga sutra ili za godinu dana moći prodati po višoj cijeni.
Zlato k tome plaća:
nema kamata.
I:
nema dividende.
Stoga je pogrešno izjednačavati fizičko zlato s bezrizičnim ulaganjem novca.
Fizičko zlato nije potraživanje prema dužniku.
Dionica je udio u tvrtki.
Obveznica je potraživanje.
Bankovni depozit je pravno također potraživanje prema banci.
Fizička zlatna poluga je, s druge strane:
Upravo zato se zlato stoljećima koristi i kao instrument diverzifikacije imovine.
Ne zato što mu cijena nikada ne pada.
Nego zato što se strukturno razlikuje od mnogih drugih financijskih ulaganja.
Ovdje postaje još zanimljivije.
Srebro je istovremeno:
plemeniti metal
i
industrijski metal.
Koristi se, između ostalog, u elektronici, fotonaponu, automobilima i brojnim električnim primjenama.
Zbog toga srebro ima drugačiju strukturu ponude i potražnje od zlata.
I tipično:
Tko izjednačava zlato i srebro, stoga previdi bitnu razliku.
Možda upravo u tome leži zapravo zanimljiva inovacija.
Ideja redovite štednje je prastara.
Nekada je novac išao u kasicu prasicu.
Kasnije na štednu knjižicu.
Danas milijuni ljudi automatiziraju ETF planove štednje.
Zašto isti princip ne bi funkcionirao i za fizičke plemenite metale?
Na primjer:
5 eura.
25 eura.
50 eura.
100 eura.
Redovito.
Ne kao spekulacija na cijenu zlata sljedećeg tjedna.
Nego kao dugoročna izgradnja dodatne komponente imovine.
Zlatna poluga sama po sebi time ne postaje digitalna.
Samo pristup njoj.
To je ključna razlika.
Jer digitalizacija ne mora nužno značiti da i temeljna imovina postoji samo još digitalno.
Kod Spargolda ideja glasi:
Fintech obično zvuči kao:
Frankfurt.
Berlin.
London.
Zürich.
Ili Singapur.
Spargold se, s druge strane, nalazi:
Odande se upravlja aplikacijom putem koje klijenti mogu kupovati fizičke plemenite metale, koji se pak čuvaju u visokosigurnosnom trezoru u Singapuru.
Sjedište tvrtke teško da bi moglo biti regionalnije.
Infrastruktura teško da bi moglo biti međunarodnija.
Ne zato što 5 eura već jamči zaštitu imovine.
To naravno ne čine.
Nego zato što ovaj početni iznos uklanja psihološku i ekonomsku barijeru.
Ne mora se prvo biti imućan da bi se počelo s izgradnjom posjeda fizičkih plemenitih metala.
Upravo to je ideja iza Spargolda:
Pametni telefon preuzima upravljanje.
Plemeniti metal ostaje fizički.
I od tisućljećima starog oblika pohrane imovine nastaje moderni plan štednje.
5 eura nije bogatstvo.
Ali mogu biti početak.
Ostanite dalekovidni.
Vaš
Helge Peter Ippensen