Francuske obveznice pričaju priču o strukturnoj prezaduženosti, političkoj blokadi i tržištu koje gubi povjerenje. S udjelom duga od 121,7 posto bruto domaćeg proizvoda i godišnjim troškovima kamata od 91 milijarde eura, drugo po veličini gospodarstvo eurozone pod sve je većim pritiskom — a svojom krivuljom prinosa moglo bi cijelu Europu gurnuti u nervozu.
OAT/Bund spread najvažniji je pokazatelj rizika za francuske državne obveznice. On mjeri koliko više kamata Francuska mora platiti u usporedbi s Njemačkom kako bi pronašla kupce za svoje desetogodišnje državne obveznice (OAT — Obligations Assimilables du Trésor). Široki spread signalizira: tržište procjenjuje rizik neizvršenja obveza Francuske znatno višim nego onaj Njemačke.
Prvog listopada 2026. spread je iznosio 130,3 bazna boda — što je porast od 13,2 boda u samo jednom danu. Nekoliko dana kasnije probio je granicu od 140,6 baznih bodova. To je najviša vrijednost od eurokrize 2012. godine. Za usporedbu: Italija, koja se tijekom eurokrize smatrala kandidatom za državni bankrot, trenutno je na 87 baznih bodova. Grčka, koja je 2012. zamalo razbila eurozonu, stoji na 76 bodova. Francuska je, dakle, na tržištima ocijenjena rizičnijom od obiju zemalja.
Prinos desetogodišnjih OAT-ova iznosi 4,96 posto — najviša razina od 2002. godine, dakle u više od dva desetljeća.
Francuski državni dug je strukturni: udio duga iznosi 121,7 posto BDP-a — gotovo dvostruko više od njemačkog. Servisiranje duga zemlju godišnje košta 91 milijardu eura i guta 2,5 posto gospodarskog učinka. Svaki porast prinosa na obveznice izravno povećava ovu stavku — efekt složene kamate koji pri rastućim prinosima može postati opasan.
Istovremeno, Francuska politički ima malo prostora za politiku štednje: manjinske vlade i društveni prosvjedi protiv mirovinskih reformi proteklih su godina pokazali koliko je teško provesti strukturne reforme. Prvog listopada 2026. vlada je najavila paket štednje od 43 milijarde eura — kao reakciju na pritisak tržišta. Ostaje otvoreno hoće li to biti dovoljno.
Francuska nije Grčka. To zvuči umirujuće, ali je zapravo problem: Francuska je s gospodarskim učinkom od oko tri bilijuna eura drugo po veličini gospodarstvo eurozone — prevelika da bi bila spašena ako bi doista došlo do krize. Tadašnji europski mehanizmi za spašavanje (EFSF, ESM) bili su dimenzionirani za zemlje poput Grčke, Portugala i Irske — ne za gospodarstvo ove veličine.
Rastući prinosi na OAT-ove osim toga povećavaju troškove refinanciranja cijele eurozone: prinosi na obveznice služe kao referentna točka za korporativne kredite, hipoteke i državne kredite u cijeloj regiji. Francuska pod tržišnim stresom znači skup kapital za cijelu Europu.
Krize državnih obveznica povijesno su pozitivni katalizatori za zlato. Mehanizam je jednostavan: kada ulagači izgube povjerenje u državne dužničke vrijednosne papire — posebno u ključnim državama eurozone — traže alternative bez rizika druge ugovorne strane. Zlato je klasičan odgovor na to.
Tijekom eurokrize od 2010. do 2012. zlato je poraslo s oko 1.100 na gotovo 1.900 USD — potaknuto, između ostalog, strahom od raspada eurozone. Trenutna situacija nije identična eurokrizi: postoji ESM kao zaštitni mehanizam, ESB je razvila instrumente poput TPI-ja (Transmission Protection Instrument) kako bi obuzdala spreadove. No, ti instrumenti pretpostavljaju politički usuglašenu reakciju — a ona kod udjela duga od 121,7 posto i političkih otpora nije zajamčena.
Za ulagače u zlato vrijedi: stres francuskih obveznica još je jedan argument u dugom nizu strukturnih razloga za fizičko zlato — uz globalni državni dug, dinamiku inflacije i geopolitičke rizike.
O povezanosti kamata i zlata: Američki prinosi na višegodišnjem vrhuncu: Zašto zlato unatoč tome odolijeva. O globalnom državnom dugu: Prognoza cijene zlata banaka: Zašto su stručnjaci unatoč korekciji optimistični.
OAT/Bund spread je razlika u prinosu između desetogodišnjih francuskih državnih obveznica (OAT) i njemačkih državnih obveznica (Bund). Što je spread veći, to tržišta Francuskoj pripisuju veći rizik. Vrijednost od 140 baznih bodova znači: Francuska plaća 1,40 postotnih bodova više od Njemačke za isti kredit — signal koji su tržišta zadnji put vidjela na ovoj razini 2012. godine.
Procjena rizika na tržištima temelji se na relativnom razvoju spreadova. Grčka je nakon svoje duboke krize od 2010. do 2015. provela bolne reforme i od tada značajno poboljšala svoju proračunsku poziciju. Francuska je, s druge strane, kontinuirano povećavala dug i deficit — uz istovremeno težu unutarnjopolitičku situaciju za mjere štednje. To objašnjava usporedbu spreadova, iako je ukupna gospodarska snaga Francuske znatno veća.
Da — TPI (Transmission Protection Instrument) uveden 2022. omogućuje ESB-u ciljanu kupnju obveznica pojedinih država ako njihovi spreadovi pretjerano porastu iz fundamentalnih razloga. To bi trebalo spriječiti fragmentaciju eurozone. Preduvjet je, međutim, da dotična zemlja ne vodi očito neodrživu proračunsku politiku — uvjet koji kod Francuske sve više postaje ključno pitanje.
Povijesno pozitivno. Tijekom eurokrize od 2010. do 2012. zlato je snažno poraslo — ne zato što se Europa raspala, već zato što je neizvjesnost oko toga hoće li se raspasti natjerala ulagače u sigurne luke. Zlato je sigurna luka bez rizika druge ugovorne strane: ne ovisi ni o kojoj državi, valutnoj uniji niti političkoj odluci. Što su veće sumnje u državne dužničke vrijednosne papire, to zlato postaje relevantnije kao alternativa.
Ovaj članak služi isključivo za opće informiranje i ne predstavlja investicijsko savjetovanje. Ulaganja u plemenite metale povezana su s rizicima. Molimo vas da se pri donošenju investicijskih odluka posavjetujete s neovisnim financijskim savjetnikom.
